KRIŽNI PUT DJECE 

Gospodine Isuse, na tvom križnom putu nema djece. Negdje su ih odrasli sakrili da ne vide strahotu, koju su ti počinili. Ali Ti nisi zaboravio djecu! Uplakanim ženama govoriš: „ Plačite nad sobom i nad djecom svojom!“ Evo nas sada djece s tobom na križnom putu i želimo promatrati s tvojom majkom što si sve pretrpio za sve ljude i za nas djecu da nam otvoriš vrata vječne domovine. Primi nas kao klanjatelje tvojoj ljubavi i uči nas kako se voli na tvoj način.

I. Postaja – Isusa osuđuju na smrt

Kako si ti miran, kao da se ne radi o tebi! Šutke slušaš smrtnu osudu iz usta Pilata upravitelja. Izgledaš kao uplašeno dijete koje je zatečeno u nekakvom lošom djelu i sad mu izriču kaznu. Ti si uvijek dijete Oca koji je na nebu.

Isuse, tolika su djeca osuđena na teški rad, gladovanje, na smrt u zemljama rata. Sada se sjećamo njih i molimo da ih osnažiš da i oni vjeruju da ih Bog, Otac naš ljubi. Molimo te!

II. Postaja – Isus prima na se križ

Te dvije grede veće su od Tebe. Pred njima si ti tako sićušan. Te grede znak su zla koje se na te strovalilo. Kako ćeš ga nositi? Ti znadeš da ćeš to nositi za nas. Mi smo zapravo tvoj križ koji ti grliš.

Nemoj nas ispustiti, jer ćemo propasti. I sada se sjećamo svojih vršnjaka koji nose križ svojih obitelji i molimo te ponesi i njih i njihov Križ. Molimo te

III. Postaja – Isus pada prvi put pod križem

Zaista je težak taj tvoj križ, cijeli svijet. Pao si na zemlju i tu nemoćan ležiš. Ti najbolje znaš da je moguće pasti pod teretom života. Koliko je djece koja padaju opterećena životom. Zbog neimaštine kradu, varaju, lažu pa i ubijaju. Ima nas koji padamo u grijeh iako nismo pod teretom života. Isuse, ustani! Pokaži nam primjer da se treba dići. Ustao si. Hvala Ti. Sve nas podigni da ne ostanemo u zlu, Molimo te.

IV. Postaja – Isus susreće svoju Majku

Opet si dijete. Dijete svoje majke Marije. U svojoj si patnji tražio njezino lice. Samo ste se šutke gledali i oboje trpjeli. U njezinim je očima nada da će sve proći, a u tvojima ljubav i sigurnost: Tako Otac hoće!

Isuse hvala Ti za naše mame, za njihove poglede i utjehe. Hvala ti što si nam Mariju dao za majku, da bude majka sve djece, osobito one koji su na zemlji bez mame. Daj nam osjetiti da nas Marija voli, Molimo te.

V. Postaja – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Ovaj seljak htio je pobjeći od tebe Isuse, ali ga prisiliše da ti pomogne. No ipak postao ti je prijatelj. I u njemu vidim sebe. Imam svoga posla što me briga za druge. A toliko ih je kojima treba pomoći. Ako hoću biti tvoj prijatelj moram se prisiliti gledati druge kojima je potrebna pomoć. Isuse, i sada si veliki učitelj, a ne samo patnik. Učiš i mene da je potrebno pomagati. Učini nas spremnima pomagati našim prijateljima. Molimo te.

VI. Postaja – Veronika pruža Isusu rubac.

Baš je bila hrabra! Između tih vojnika i rulje došla je k Tebi. Pružila ti rubac da se obrišeš. Mali znak pažnje, a toliko ljubavi. Bogato si je nagradio. Ima ih kraj kojih nitko ne želi sjediti u klupi, s kojima se nitko ne želi igrati, kojima nitko ne želi ništa pružiti, a oni imaju lice, lice koje smo mi osramotili ili netko drugi. Isuse, sa Veronikom i nas učini onima koji će osramoćene i ponižene pogledati i ohrabriti. Daj nam Veronikino srce! Molimo te.

VII. Postaja – Isus pada drugi put pod križem

Bio sam pun dobrih namjera, a  sve je propalo. Sada sam i od roditelja i prijatelja proglašen nepouzdanim. Pao sam. Kako si se ti Isuse digao? Na pameti imaš jednu istinu:“ Tko ustraje do kraja taj će se spasiti!“ Ako hoću uspjeti moram se ponovno dići, ustati. Ako hoću biti dobar čovjek, moram ustati iz svoje pogreške.

Pruži mi ruke Isuse i podigni me, Molimo te!

VIII. Postaja – Isus tješi jeruzalemske žene

One plaću gledajući tebe. Lijepo je to od njih, imaju srca. A ti im govoriš: „ A vaša djeca? A vi? Suze ne pomažu puno. Lijepi su znak, ali treba odgojiti djecu da vole Život, Boga! Isuse, i naši roditelji bi se nad tobom rasplakali, i nad nama, a potrebnije je da nas nauće kako ljubiti tebe i bližnje. Pomozi im svojim Duhom da nas odgajaju za dobro, molimo Te.

IX. Postaja – Isus pada treći put pod križem

Mnogi bi rekli da si slabić, a ti si iscrpljen, zapravo si i ovdje dijete koje se brzo umara, ali uporno dijete koje želi izvršiti ono što mu je povjereno. Iako ti je tijelo slabo, volja ti je jaka. Kad bi ja imao takvu volju. A volja mi je slaba jer malo volim sebe, svoj život, Boga, svoje bližnje. Kad bi više volio znao bi se dizati iz svojih pogrešaka. Isuse, daj nam žarču ljubav da se uvijek dignemo i vratimo povjerenje u sebe i u bližnje.

X. Postaja – Isusa svlače

Kako su te osramotili. Svukli su ti odijelo. Pred svima si gol. Zar nemaju dušu i samilost prema tebi. Užasni su ti Židovi i Rimljani.

A ja? Nisam ni Židov ni Rimljanin, a sve sam izbrbljao što mi je prijatelj ili prijateljica povjerili. Razotkrio sam ih, a nitko to od mene nije tražio. Ostali su poniženi radi moje bezobzirnosti.

Isuse i ja sam pomogao s tebe skidati odijelo. Oprosti mi.

Nauči nas Isuse čuvati dostojanstvo naših prijatelja, Molimo te.

XI. Postaja – Isusa pribijaju na križ

Tko su ti krvnici, gdje im je ljudskost. Da trpi se zbog ljudske sile, ali i zbog drugih zala koja su na svijetu. Pribijen na križ! Ti si u onom dječaku, kojega je pijani vozač pogazio autom i sada je nepokretan u kolicima. Ti si u onoj djevojčici koju su oteli od roditelja i prodali.

Ti si u onom mladiću i djevojci kojima su dali drogu, ti si u onom djetetu koje je neizlječiva bolest prikovala uz postelju i aparate.

Ti si u onoj djeci koja su rođena nepokretna, a sada su zanemareni od svih. Ali ti znaš da Te vidi Otac nebeski. Isuse prikovani na križ, pogledaj na sve koji su prikovani na svom križu, molimo te.

XII. Postaja – Isus umire na križu

Strašno se bojim smrti. I kad sanjam o smrti sav se oznojim, a jednom ću morat umrijeti. Pod tvojim je križem Marija tvoja mama. Isuse, zašto se mora umrijeti? „ Tko izgubi život dobit će ga!“, tako si rekao. Ako umrem kao ti moj život ima smisla. A umirat ću polako. Živjet ću za druge i umirat ću. Bit ću na svom križu. Isuse, sada te molimo da znamo umirati kao Ti, Molimo te.

XIII. Postaja – Isusa skidaju s križa

Ti više ništa ne osjećaš! Umro si! S križa su Te skinuli u krilo tvoje majke! Ona osjeća! Plaće! Vidio sam puno roditelja koji plaću za svojom djecom. Vidio sam i svoje roditelje kako plaću radi mene.

Za svu njihovu ljubav suze su im plaća. Marijo, Isusova i moja majko, Ti znaš kako je teško plakati nad djetetom, pogotovo mrtvim. Utješi sve roditelje. Isuse utjeho žalosnih tješi roditelje koje djeca rasplaču, molimo te.

XIV. Postaja – Isusa polažu u grob

Položili su te u grob. Neprijatelji misle da je sve gotovo. Beznadni apostoli strahuju, a tvoja Majka čeka. Čeka obećanje da ćeš uskrsnuti. I dočekala je. Nedjeljno jutro, jutro je pobjede, jutro je života. Isuse to jutro traje, svi ćemo uskrsnuti. Kada dođe taj dan povedi nas kao djecu pred svoga i našeg Oca na nebo i pokaži nas uskrsnule. Pohvali se Isuse s nama svojom braćom i sestrama pred Ocem nebeskim, molimo te.

 

Isuse, evo nas na kraju tvoga križnog puta, ali na početku našeg životnog puta. Govorio si: „ Pustite malene k meni!“ Evo nas! Vjerujemo da ćeš nas voditi na našem životnom križnom putu. Ako odlutamo, potraži nas, ako te zaboravimo, nemoj ti nas, ako umremo grijehom oživi nas svojom milošću i opravdanjem. Želimo biti s tobom u nebu. Hvala ti što si nam otvorio nebo.

 

 

KRIŽNI PUT ŽENA (8. OŽUJKA 2013.)

 

Uvodna molitva

Marijo, u društvu si svojih rođakinja i prijateljica. Vrijeme je pred blagdan Pashe. Tu si u Jeruzalemu i osjećaš da je situacija s Isusom vrlo napeta i ozbiljna. On je s učenicima otišao u Gecemanski vrt, a tebi netko dolazi javiti da su ga vojnici odveli u dvor velikog svećenika Kajfe. Za tebe počinju strašni časovi žalosti i kušnje. U ovoj noći ništa ne možeš doznati što se s njim događa. To je strašna noć za tebe. Kao što su Marija Magdalena, Marija Jakovljeva, Marija Kleofina i Saloma bile s tobom tu noć i sve vrijeme Isusova stradanja i ja želim biti s tobom . Zapravo ti si bila s njima i više si ti njima bistrila pogled nego one tebi. Na ovom križnom putu i ja želim biti s tobom, a tebe molim budi i ti sa mnom na mom križnom putu i ne daj da malakše moja vjera.

I. Postaja – Isusa osuđuju na smrt

Dvorište Pilatova dvora puno je razjarenog svijeta. Tu su Veliki svećenici i Pismoznanci. Svi su oni tužitelji tvoga Sina. Svjetina strašno viče. Ti u društvu svojih prijatelja: Ivana apostola i pobožnih žena. Izvode Isusa. Sav je u jednoj rani: izbičevan, trnjem okrunjen, popljuvanog lica. Kraj njega stoji Pilat i govori: „Evo čovjeka!“ A ti? S mačevima boli u srcu, shrvana, gledaš, a ne možeš do njega. Nekoć je pred tobom stajao Anđeo i govorio: „ Evo začet ćeš i roditi Sina!“ Sada pred tobom stoji čovjek koji govori o tvome Sinu: „Neka se razapne!“ Prolaze ti slike kroz glavu: Bijeg u Egipat, nazarečani koji ga guraju na rub brijega da ga strmoglave. Zašto su protiv njega? Nema odgovora! Ljudi lažu, izmišljaju. Tebi prolazi kroz glavu jedna misao: „On će otkupiti narod svoj od grijeha njegovih!“ Bože, da li je ovo taj čas? Budi volja tvoja!

Marijo, ti razumiješ osjećaje majke, koja sluša optužbe protiv svoje djece. Ti znaš kako je gledati nevino optuženo dijete, ti znaš kako je biti majka osuđenika. Ti znaš kako majka voli i kao trpi. Zagovaraj sve majke koje moraju proživljavati poniženje optuženih sinova i kćeri.  Marijo, budi u društvu svake majke u ovakvim časovima.

II. Postaja:   Isus prima na se križ

Što to nose? Dvije drvene grede. To će vući, nositi! U drvene jaslice betlehemske štalice položila si ga novorođenog, a sada dvije grede na njegovim ramenima. U rođenju nepoželjan, bez kolijevke. Sada osuđen na drvo križa, kralj bez trona. S drveta spoznaje dobra i zla Eva je ubrala smrt. Sada se na drvo penje plod „ utrobe tvoje“, da umrijevši dade život smrtnicima. Samo ti to razumiješ. Križ! Marijo da li ga razumiješ?

Ja ga Marijo ne razumijem. Ni svoj križ materinstva, ni supružništva. Ne razumijem križ svoje djece, svoje obitelji, svoga roda. Znam da je sada na Isusovim ramenima, ali i na tvojima. Znam da i jedno i drugo molite: „ Ako je moguće neka me mimoiđe!“ I ja to često molim. S Isusovi usana čitaš i ti i ja:  „Budi volja Tvoja, Oče!“ Marijo, sada si u školi u kojoj je jedina lekcija Križ. Dugo si već u toj školi. I ja sam u toj školi. Teško razumijem ovu lekciju. Pomozi nam Marijo razumjeti tajnu Križa.

III. Postaja – Isus pada prvi put pod križem

Posrće i pada na zemlju. Leži tvoj Sin, a teško drvo križa na njemu. Kako bi mu potrčala i podigla ga i uzela taj križ i nosila ga sama, ali ne možeš do njega. Ti vojnici, te zapreke. Ne možeš do njega. Srce se cijepa, ali blizu se ne može. Prošla si tu strahotu i znadeš nemoć majčinstva pri padu vlastitog djeteta. Leži, a ne možeš ga dići. Koja je to bol? Ti nabolje razumiješ majku koja trpi zbog pad svoga djeteta, zbog krivog koraka radi kojeg je posrnuo, zbog podmetnutih klipova lažnih prijatelja. Sam se mora dići, a majka krvari u duši. Vidiš majke čiji su sinovi u prvom pijanstvu učinili nasilje, ubojstvo, provalu. Čiji su sinovi u pijanstvu izazvali prometne nezgode, vidiš majke koje se susreću prvi puta sa svojom drogiranom djecom u policijskim postajama ili u bolnicama. Kako izdržati taj pad Marijo? Gdje si našla snagu da nisi svisnula? Bog diže što grijeh obara. Ti si Bogu  vjerovala! Ti si vapila: „Snago moja, priteci mi u pomoć! Ne ostavljaj me Bože zaštito moja!“ Marijo, majko nemoćnih majki, tješiteljice poniženi majki, jačaj nas u našoj nemoći.

IV. Postaja – Isus susreće svoju svetu Majku

Dočekala si ga. Susreli ste se; Sin mučenik i Majka patnica. Nema riječi, samo pogledi. Jednom ste se pogledali u hramu. Bio je dijete i tada si ga koreći pitala: „ Sinko što si nam to učinio!“ Sada ga ništa ne pitaš, ali u očima ti se čita pitanje: „ Sine, što su ti to učinili?“ U očima njegovim čitaš odgovor: „Ove su modrice radi njihova mira i ova je bol radi njihova opravdanja. Poveo me Otac za žrtvu za grijehe ljudi na žrtvenik križa i daruje me u smrt da bi oni živjeli. Vjeruj Ocu!“ Tko koga bodri, tko koga tješi? Marijo, ti znaš taj nijemi govor u susretu umirućeg djeteta i majke. Ti najbolje razumiješ razdiranje srca, kad usta zanijeme. Ti jedina znadeš koliko pomaže Božanska utjeha u ovakvim časovima nijemih susreta. Prinesi  nebeskom Ocu sve zadnje zagrljaje roditelja i djece. Boli sastanaka pred veliki rastanak. Izmoli nam vjeru u smislenost zadnjih zagrljaja i protumači nam to veliko otajstvo prikazne molitve.

V. Postaja – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Zasjale su ti oči jednim zahvalnim sjajem prema ovom mladom seljaku, snažnih ruku i pleća. Među tolikima iznakaženim mučiteljima jedan uzima drvo križa i nosi ga. Zahvalna promatraš njega i Isusa. Kako bi rado došla do tog dobrog čovjeka i pružila mu dar ili ga poljubila. Kako si u tom času blagoslovila njegovu majku, koja ga je odgojila za samilosnu ljubav i priticanje u pomoć nevoljniku. Marijo, u tom Šimunu vidjela si sve svećenike i redovnike, koji će Isusov križ uzeti i ponijeti. Vidiš u tom trenutku Boga, koji Sinov križ stavlja u ruke tih malih ljudi i zapovijeda im: „Ponesite križ i pomozite Spasitelju svijeta, da križ dođe do Golgote čitavog svijeta. Da zasja drvo spasenja poput zvijezde, da ljudi vide kako se uspinjati do neba. Prati Marijo sve nositelje križa u misijskim prostorima, sve svećenike, koji čuvaju čast Isusova križa, koji Isusov križ utiskuju u savjesti i srca ljudi kao znak ljubavi Božje. Znam Marijo, da nikada nisi zaboravila ovaj lik Šimuna Cirenca. Znam da si mu bila zahvalna. Uči nas zahvalnosti za svaku lijepu riječ o križu Bogu i ljudima.

VI. Postaja – Veronika pruža Isusu rubac

Ima na ovom strašnom putu i ljepote. Zastaje ti dah! Kamo će ova mlada žena. Zašto je izišla pred tvoga patnika. U strašnom ambijentu mržnje, možda si pomislila da će nešto naopako učiniti Isusu. Ali kad si vidjela njezin rubac koji mu je pružila prema obrazu i onaj samilosni izraz lica Veronike, vidjela si ljepotu otkupljenog čovjeka. Da baš tako srce Bog je stvorio ženi: samilosno, odlučno, blago, puno ljubavi. Baš ovakvo srce Bog hoće u nam; sućutno, dosjetljivo. Dopalo se to srce Veronikino i Isusu. Na rupcu uspomena patničkog Lica Isusova. Trajni biljeg uzajamne ljubavi. Sjećam se sada Marijo svih primalja, medicinskih sestara, teta u vrtiću, učiteljica, uslužnih činovnica koje su pomogle mojoj djeci. Sjećam se sada svih dobrih susjeda, dobrih baki koje su bile dobre mojoj djeci. Možda nikad nisam s uzdahom ljubavi zahvalila tolikim dobrim srcima za znakove ljubavi na križnom putu moje djece. Hvala ti Marijo učiteljice za ovu pouku kojom si dirnula moje srce na zahvalnost. Utisni mi u srce onu spremnost kojom si služila rođaki Elizabeti i onu spremnost Veronike. Marijo uči me čuvati srce kakvo Bog želi u meni, srce žene.

VII. Postaja – Isus pada drugi put pod križem

Ponovni pad pod križem. Što je križ? Da, to je breme grijeha svega svijeta. Svih ljudi. Na tom križu prepoznajem i sebe kao teret, svoje grijehe. Često sam razmišljala o nemilosrdnosti ljudi, a sada vidim i sebe. Marijo, moj Otkupitelj leži shrvan teretom mojih grijeha, mojih nemara, mojih propusta. Ako se moja mlakost očituje na mojoj obitelji, koliko se više ona očituje na Isusovu križu. Isuse, koji si pao pod mojim grijesima i koji ustaješ da bi mene spasio daj mi milost da se i ja otrgnem od svega što me ruši u mom dostojanstvu žene i majke. Želim podizati iz grijeha svoju obitelj, svoju okolinu, a sama ležim u zlu. Ona ista sila Duha Svetoga, koja je tebe podigla Isuse neka i mene diže. Zagovaraj, Marijo, moje obraćenje. Križ ne smije ležati na zemlji. On mora stajati uspravno da se na  njega može uspeti prinos. Tu sam da budem prinos, uspravna. Dižem glavu i volju i idem s tobom dalje. Tek sam na pola puta.

VIII. Postaja – Isus tješi jeruzalemske žene

Negdje iz prikrajka promatrale su te ove naše sestre. Rasplakale se nad strašnim prizorom patnika. Ne slute da je ovo lik njihova Otkupitelja. Znale su da je dobar čovjek. I ti ih Marijo vidiš. Ima još osoba kojima je žao tvoga Sina. I Isus ih vidi. Koja mi je ovo utjeha. Isus vidi i moje suze. Zastao je i nešto im govori. Meni nešto govori. „ Plačeš? A radi koga? Radi mene? Plaći nad sobom i nad djecom svojom. Plaći što si nemoćna, što si popustljiva, što si mlaka. Plaći što ne vidiš istinu.“ Da, strašno sam povodljiva. Toleriram sebi i drugima zlo. Govorim kako je grijeh nešto normalno. Ne govorim dovoljno ni sebi ni svojoj obitelji o strahoti grijeha. Svijet me prevario. A grijeh koji odobravam i za koji kažem : „Svi tako rade!“ – ubija, mrcvari, stvara patnju i umnaža suze. Generacije će plakati što nisam odgojila svoje dijete za žrtvu, odricanje. Što sam popuštala kad je bio povodljiv, silovan, mlak. Generacije će plakati što sam opravdavala grijehe i svoje i svoje djece. Marijo, sada vidim korijen zla u svijetu. Zlo klije u mojoj obitelji, raste u mojoj obitelji i širi se na mnoge. Mogu li moje suze oplakati, izmoliti novi svijet. Želiš Isuse vidjeti moje suze kajanja, moje suze molitve. Ti si Isuse zajamčio materinskim molitvenim suzama uslišanje. Hvala ti! Marijo, tvoje suze vjere i molitve urodile su uskrsnućem Isusovim. Nauči me molitveno plakati za budućnost svih mojih u Isusu.

IX. Postaja – Isus pada trči put pod križem

Podno vrha kalvarije novi pad. Ti si također pri kraju snaga, a evo nove boli i za te. Svjesna si da su mu dosudili smrt, ali zar će sada? Vojnici promatraju, izruguju se, guraju. Kako bi ti rado do njega i podigla to breme križa koje ga je poklopilo, ali ne možeš. Svatko nosi svoj križ i pod njim pada i s njim se diže. Koliko puta sam pala pod svojim križem, a htjela sam nositi i križeve svoje djece i obitelji. Križ je zaista osobni teret. Iako otkupljuje sve, nosi ga svaki pojedinac. Različit je, a   uvijek težak i svakoga baca na zemlju. Koji je to križ pod kojim sam ja pala i kako sam dugo očajna ležala pod njim. Čekala sam da me netko podigne, a svi stoje i nitko ne pomaže. Zašto, svatko ima svoj križ i mora ga držati. Jedini koji je slobodan je Otac nebeski, on podiže i križ i mene. Isuse, On te je podigao. Marijo, On ti je pomogao. Zašto ne razmišljam o tome dok ležim pod svojim križem. Zašto ne vapim da mi pomogne: „Oslobodi me od zla!“ U svojim padovima obično tražim krivca, a ne spas. Krivac je samo jedan – Zlo, Sotona. Ima netko jači od njega. Da to je Bog. Koliko puta sam čula svoje dijete koje je pavši na zemlju dozivalo: Mama, mama! Ja sam neukija od svoga djeteta. Ono vjeruje da ja mogu pomoći, a ja ne vjerujem da Bog hoće pomoći. Isuse i Marijo, hvala Vam što me u ovom trećem padu učite ponovno tko je pomoć. Oče, izbavi me od zla.

X. postaja – Isusa svlače

Marijo, stojim pokraj tebe i promatram te u ovom bezobzirnom prizoru. Pokrivaš oči rukama. Tvoga Jedinca vojnici razgolićuju. Skidaju mu odijelo. Ti si ovo tijelo povijala, prala, majčinski ljubila, dojila. Ti si mu šivala haljine i materinskom ljubavlju sa Psalmistom šaputala: „ Lijep si, najljepši  od ljudski sinova, po usnama ti se milina prosula!“ A ova svjetina? Što ona čini od tvoga Jedinca?. Sramiš se što si kći Adama i Eve, pali ljudi, što si po krvi sestra Kajinova, što si dijete bezobzirnog naroda. Ali ti si i „milosti puna“! Ta Milost te odgojila u ženu čednosti, pobožne sramežljivosti u ženu dostojanstva u Bogu. Marijo, kako si divna žena: Suncem odjevena, u mjesec obuvena, zvijezdama okrunjena. „Mlado Sunce s visine“, kako zapjeva Zaharija odjenulo te milošću. Sve ljudsko skinuto je s Isusa, da svijet ugleda da Bog otkupljuje čovjeka, da Bog oblači čovjeka u ruho neraspadljivosti. I danas svijet igra svoju sramotnu igru razodijevanja čovjeka, a Bog svoj sveti posao odijevanja čovjeka u besmrtnost i neraspadljivost. Za ovo Božje čudo potrebno je skinuti odijelo sramote, bestidnosti, taštine i stati pred onoga koji uvijek oblači u milost.  Marijo, nauči me pravoj čednosti i poniznosti. Nauči me moliti za ruho milosti i meni i svima.

XI. Postaja – Isusa pribijaju na križ

Ovo je strašan prizor. Svijet razapinje Stvoritelja. Ti si prva koja je razumjela sveobuhvatnu Božju ljubav i odgovorila joj služeći. Svijet u Bogu doživljava protivnika i zato ga želi onemogućiti da uvijek stvara. Pribijaju mu ruke i noge na drvo križa. Sada ga zapravo prikazuju još svemoćnijeg jer sada je Stvoritelj, koji ne stvara rukama i nogama nego posluhom do smrti, smrti na križu. Nevjera i mržnja na Stvoritelja, dobila je sotonsko obličje. A ti ženo boli, Marijo, u strašnom prizoru razapinjanja osjećaš djelo novog stvaranja. U tebi se budi osjećaj novog materinstva, koje se otvara Duhu preporoditelju. Tu se ostvaruje proročanstvo starca Šimuna u hramu: „ I tebi će mač boli probosti dušu da se razotkriju namisli sviju srdaca!“  Tu u strašnom razapinjanju već se rađa obraćenje Satnika, kajanje Pera, obraćenje desnog razbojnika. Mač boli otvara ti dušu koja vapi Bogu molitveno: „Primi svemogući Bože ovu ne okaljanu žrtvu!“ Kako si izdržala odjek udaraca čekićem, prizor razapinjanja? Marijo, ja sam preslaba. U razapinjanju moje obitelji, moga naroda ja hulim. Tražim lažne ventile da ispušem svoju nemoć. Htjela bi srce mačem boli probodeno kao i ti učiniti srcem koje u boli rađa nadom. A to je nemoguće bez Boga. A moj Bog je pribijen na križ. Kad bi mogla vjerovati da je sada najčudesniji.

XII. Postaja – Isus umire na križu

U društvu svoji prijateljica i Ivana apostola stojiš pod križem svoga Sina, Marijo. Malo dalje grupa vojnika, kockaju i galame. Još dalje svjetina. Tri križa: dva grešnička i jedan pravednički. Mnoštvo križeva u svijetu, a samo jedan otkupiteljski. Strah me je pogledati u tebe, Marijo, a još me više strah pogledati razapetoga. Glas s križa podiže tvoje i moje oči razapetom tijelu: Ženo evo ti Sina! Sinko evo ti Majke! Ne samo Ivan, nego i svi oni podno križa i svi oni vojnici, i svi oni daleko i svi do konca svijeta, i ja, sada su tvoji. U grču boli Sinove smrti i probodenog srca, rađaš Marijo na novi život sve koji „ ne znaju što čine“. Zaista ne znamo što činimo, „ jer da smo znali ne bi Spasitelja razapeli“. Ono što se u dvorani posljednje večere nad kruhom i vinom izreklo sada se dogodilo. Smrt Gospodnja – Sveta Misa. Svaki moj dolazak na svetu Misu primicanje je Križu, tvome društvu, pobožnima, koji očekuju otkupljenje. Svaki moj dolazak na Svetu Misu izlazak je iz mase bogohulitelja i pristupanje izvoru spasenja. Gledam s tobom prizor probadanja boka Isusova. Ističe krv i voda iz probodenog srca. To je moje spasenje. Žalost ne prestaje, ali nada se rađa. Ovo je kolijevka obraćenja. Tu Marijo želiš da stojim i da dovodim one koje ljubim, a koji su još u masi i ne znaju što čine. Ti želiš da vidim ovaj prizor ljubavi koji se za sve ljude darovao do svršetka svijeta. Marijo od tebe poučena, i ja ću svake nedjelje stajati pod križem Isusovim i donijeti sve one koje volim  moliti da se primaknu izvoru spasenja.

XIII. Postaja – Isusa skidaju s križa

Isto krilo u Navještenju primilo je vječnog Boga začeta Buhom Svetim. Isto krilo prima mrtvo tijelo mrtvoga Otkupitelja. Oplakuješ mrtvog Jedinorođenca. Suzama s njega pereš grijeh svijeta, moje grijehe. Slika si toliki majki koje suzama peru smrt sa svoje djece i suzama mole za uskrsnuće. Svijet misli: – sam si je kriv -, a majčinska ljubav i suza pere krivnju. U tvojim suzama nada, a u našima očaj. Kako se liju suze nade? One su izazvane osjećajem ljubavi što je Bog povrijeđen i žarkom molitvom za oproštenje: Oče, oprosti im! Molim sada Marijo s tobom, da iz mojih očiju nikada ne poteku suze očaja, hule, mržnje. Pa kako mi bilo i koga god oplakivala, neka u mojim suzama bude nada i molitva. Stidim se suza nade, a samo su one spasonosne. Tvoje oči gledaju rane i tvoje srce pamti, što je sve podnio Spasitelj za nas grešnike. Marijo, htjela bi tvojim očima gledati Isusove rane i tvojim srcem pamtiti što je sve pretrpio. Htje la bi i vlastito trpljenje gledati kao služenje Gospodinu.

XIV. Postaja – Isusa polažu u grob

Pratiš ga do groba. Sumrak je dana , ali i svijeta. Zašlo je tvoje Sunce – Isus u oblak smrti. Kad će se razići taj oblak? Bog zna! Dok te promatram, Majko žalosna, kako ideš u toj povorci do groba, vidim ono što ne vidim u svijetu. Nema vijenca cvijeća, jer za što bi ga kupila. Nema karminja, nema puno rođaka i znanaca. Zar ga nitko nije poznavao? Gdje su sada ozdrvljeni, od sotone oslobođeni, gdje su oni koje je nahranio, oni koje je napojio, oni koje je uskrisio? Svi su u svojim poslovima. Kako svijet sahranjuje svoga Otkupitelja? I prijatelji su se razbježali, nema ni apostola. A zapravo nitko ne manjka. Ti si tu. Sama si udovice i majko razapetoga. Na tom grobu stojiš sada i više nikada. Za tebe je grob kolijevka iz koje će izići slavni, uskrsli spasitelj. Za tebe je to brazda iz koje će niknuti uskrsnuće. Ti si najbolja sijačica sjemena koje klija. S nadom si ga položila u grob. Majko uskrsle vjere, uči me kako gledati u grob svojih i svoj. Uči me vjeri u uskrsnuće. Briši s mojih očiju suze očaja i napuni moju dušu vjerom. Daj mi izmoli milost da budem žena vjere u uskrsnuće, kako god bilo teško ići grobu.

Završna molitva

Jedinstvena u povijesti svijeta, Bogom izabrana, od ljudi ponižena i proganjanja, Marijo!Blagoslovljena si što si povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina. Učiteljice življenja i vjerovanja, ljubljenja i nadanja. Hvala ti što sam s tobom mogla razmišljati i moliti, što od tebe mogu učiti što mi zapovijedaš Isusa slušati. Njegovom križu pridružujem svoj križ, njegovoj patnji svoja trpljenja, a to bi htjela kao i ti s neizrecivim pouzdanjem u nebeskog Oca. Moli za moju vjeru. Hrabri me u klonulostima, tješi u žalosti. Neka se i moja žalost okrene u radost s Isusom uskrslim.